IRANSKA CYBER-REALITY REVOLUCIJA SA REŽIJOM, SNIMANJEM, LAGANJEM I UBIJANJEM
Piše: Ivona Živković
Zelena iranska revolucija je za sada -zaustavljena. U Iranu se definitivno narednih nekoliko godina neće razvijati narkomanija i šverc alkohola, neće biti gej parada na ulicama, a državna televizija neće emitovati holivudske filmove sa ubistvima, nasiljem i seksualnim perverzijama.
MMF neće, pomoću korumpiranih mula (sveštenika), moći da prodaje Iranu ogromne količine spekulativnog novca (inostranih kredita, "donacija" i stranih investicija), a kada se zemlja prezaduži da ulazi sa svojim programom za "rešavanje krize" i restruktuiranje privrede tako što preko lokalnih kriminalaca i saradnika stranih i domaćih bezbednosnih službi od nepoznatih taksista, šofera, odžačara i sitnih narko-dilera, preko noći pravi biznismene i fiktivne vlasnike milijardi dolara kapitala, te tako preuzima infrastukturne sisteme i sve isplative resusre u zemlji.
Izvorni kod ovog programa je obelodanio još 2001. Jozef Štiglic, i on je do sada “prestruktuirao” (tj. opljačkao i zavio u crno) mnoge države sveta, uključujući Rusiju, Srbiju, Hrvatsku, Mađarsku…
Naime podizanje “zelene revolucije “u Iranu, proteklog juna (2009) u pokušaju da se svrgne režim predsednika Mahmuda Ahmedinedžada, bio je još jedan perfidan plan skovan u tajnim “laboratorijama” za specijalne operacije CIA.
Pošto su američki vojni stratezi kao i pojedini generali već javno upozorili da bi američka vojna intervencija u Iranu imala katastrofalne posledice po SAD, pristupilo se onome što se naziva “crna” operacija , a to je prikriveno podrivanje države i društvenog poretka iznutra.
"ABC News" je tako 23. maja 2007. objavio da je CIA “primila tajno odobrenje predsednika da pokrene prikrivenu “crnu” operaciju za destabilizaciju iranske vlade, sadašnjih i bivših zvaničnika u bezbednosnim službama…”.
Londonski Telegraf je nazavisno 23. maja 2007. objavio vest :”Predsednik Buš je potpisao zvanični dokument podržavajući planove CIA za propagandnu kampanju i dezinformisanja sa namerom da se destabiliše i konačno obori teokratska vlast mula.” To treba da bude nazvano “Bušov plan crne operacije”.
Za ovu namenu je, navodno, izdvojeno i ubačeno u Iran oko 400 miliona dolara, izjavio je jedan bivši pakistanski general.
KAKO JE CIA STVARALA IRANSKU SAVREMENU ISTORIJU
Iran je u svojoj istoriji već imao uspešno izvedene prevrate koje je organizovala upravo CIA.
Tako je marta 2000. državni sekretar SAD, Medlin Olbrajt, priznala je da je Ajzenhauerova administracija organizovala promenu režima u Iranu 1953. kada je doveden šah Reza Pahlavi.
Rezu Pahlavija su, zapravo, na tron “popeli” Britanci koji su naterali njegovog oca pro-nacističkog kozačkog oficira, Rezu Pahlavija (1878-1944), da napusti persijski tron. Nasledio ga je njegov sin koji je tada imao samo 22 godine.
Mladi šah je tada napravio sporazum o saradnji sa nacionalističkim iranskim premijerom Mohamedom Mosadekom koji je uz pomoć tada vrhovnog ajatolaha (vrhovnog sveštenika), Abu al Kasem Kačanija, već bio nacionalizovao najveće naftne izvore. Besni zbog ovoga Britanci su ubedili SAD da se ovakvo iransko ponašanje mora zaustaviti pre nego što zemlja postane“komunistička”.
[You must be registered and logged in to see this image.]Reza Pahlavi (stariji) i Mosadek.
A za američku administraciju je pojam “komunizam” tada bila direktna asocijacija na Sovjetski Savez - “smrtnog neprijatelja”.
CIA je zato spremila “Operaciju Ajax” kako bi zbacila Mosadeka uz pomoć svoje marionete šaha Reze Pahlavija.
“Operaciju Ajax” je vodio arheolog Donald Vilber, istoričar Kermit Ruzvelt (unuk predsednika Teodora Ruzvelta) i general Norman Švarckof senior (čiji je sin, sa istim imenom, kasnije vodio operaciju “Peščana oluja”).
“Operacija Ajax” je bila čist primer državne subverzije.
"Scenario podrivnja je zamišljen kao “narodni revolt” protiv vlade, a u suštini je to bila prikrivena operacija saradnika tajnih službi gde je čak 8000 CIA plaćenika svojim demonstracijama koristilo za pokazivanje pred kamerama zapadnih medija", tvrdi novinar Tijeri Mejsan.
U ovoj operaciji 1953. aranžirani su i brojni teroristički napadi na muslimanske ciljeve u nameri da oni sekularnog Mosadeka optuže za nacionalistički teror.
Istovremeno su prikriveno finansirani radikalni islamisti.
Da napomenem još da se za sve ovakve tajne operacije najviše koristi tajni novac uglavnom dobijan pranjem narko dolara. Trgovina drogom je upravo zato ilegalna. Svu trgovinu narkotika u svetu nadgleda CIA.
Kako je Mosadek nameravao da izgradi jaku sekularnu persijsku državu, bio je stoga nepodoban za saradnju sa transnacionalnim naftnim kompanijama. Jaka nacionalna država je najveći neprijatelj transnacionalnog korporativnog biznisa. Nacionalizam se preko globalnih medija stalno anatemiše. Šah Reza Pahlavi je privremeno morao da napusti Iran.
Nakon njegovog svrgavanja doveden je nacistički genaral Fazlolah Zahedi koji je do tada držan u britanskom zarobljeništvu.
Zahedi je u Iranu zaveo brutalan režim državnog terora, dok je šah Reza Pahlavi, koji se ponovo vratio u zemlju, putovao po Zapadu pokazujući se zapadnim medijima kao moderan vladar pozirajući sa svojom lepom ženom Sorajom u mondenskim revijama. Zahedija je 1955. Pahlavi onda poslao u UN kao ambasadora.
[You must be registered and logged in to see this image.]Šah Reza Pahlavi i carica Soraja u zapadnjačkom načinu života.
Kada je zapadnim stratezima bio potreban rat Irana protiv Iraka, opet je napravljen prevrat u Iranu i doveden je iz grčke ajatolah Homeini (1979). Uspostevljena je uz pomoć izmučenog i besnog naroda totalitarna teokratska vlast. Mnogi šahovi ljudi su završili obešeni na teheranskim banderama, dok je Reza Pahlavi pobegao sa porodicom i zlatom na Zapad. Nakon smrti ajatolaha Homeinija, vlast su preuzele mule koje su volele novac i poslovnu saradnju (čitaj proviziju) sa privatnim naftnim kompanijama, pa je Iran opet postao otvoreniji za saradnju sa Zapadom.
[You must be registered and logged in to see this link.]Obratite pažnju da se na video materijalu (koji je napravio cionistički History channel) za sve perfidno optužuje Amerika, Veliki Satana, dok se iza svega zapravo nalazi privatni transnacionalni naftaški biznis cionista (iza kojih stoji Vatikan kao glavni mozak uvek delujući na istom načelu : Divide et impera!) Stvarnog američkog nacionalnog interesa u Iranu - nema.
Tako je i bivši predsednik i ajatolah Rafsandžani postao pravi bogataš, dok se iranski narod u prebogatoj zemlji i dalje zlopatio u siromaštvu.
Dolaskon na vlast, 2005. do tada nepoznatog Mahmuda Ahmadinedžada, “skromnog profesora” i uz podržku ajatolaha Ali Hamneija krenula je saradnja Irana sa Kinom, Pakistanom, Avganistanom, Venecuelom I Rusijom. Iranska spoljna politika postala je izrazito antiamerička. Iran je čak zapretio da sruši američki dolar namerom da otvori sopstvenu naftnu berzu i naftu prodaje za evre i monete koju on sam odabere kao najprikladnije. To verovatno ne bi isključilo ni rusku rublju, a ni kineski juan s obzirom na poslovne ugovore koje je Iran napravio sa ovim zemljamam, posebo kupovinom ruskog najmodernijeg oružja i nuklearne tehnologije.
Po izjavama bivšeg pakistanskog generala Mirze Aslana Beinga, ni ujedinjenje Pakistana, Irana i Avganistana nije isključeno.
Poznato je nastojanje ovih zemalja da se Daleki istok oslobodi američkog vojnog prisustva u čitavom regionu.
Američka vojska zato raznim smicalicama, pokušava da destabilizuje ovaj region i pokaže da je njeno vojno prisusutvo uvek potrebno upravo zbog borbe protiv terorista i njihovih međusobnih političkih zađevica. Ipak , iza brojinih međuetničkih sikoba i sofisticiranih terorističkih napada stoji uvek ista politika - Divide et impera!
Sva ova dalekoistočna povezivanja Irana, koja američkim i britanskim naftnim kompanija nikako ne odgovaraju, ostvarena su u mandatu Ahmadinedžada. Negov ponovni izbor za predsednika je bio izuzetna pretnja za Zapad. Posebno činjenica da je investiranjem u provincijske krajeve Irana stekao veliki broj pristalica u narodu, pa je njegov ponovni izbor bio zagarantovan.
Ahmadinedžad je čak javno izazivao Izrael, glavnu vojnu bazu globalnog naftnog kartela, dok je vlada Izreala kao zapeta puška čekala na mig iz SAD da se vojno ustremi na Iran. Ali, miga nije bilo. U Americi su kovali plan za novu “crnu” operaciju.
YOUTUBE I TWITTER KAO ORUŽIJE
U ovoj operaciji je do sada najviše korišćen Internet kao oružje, a posebno se pokazala funkcionalnost sajtova kao Google, Twitter (na koji svako može poslati vest putem SMS poruke) ili Youtube (na koji svako može postaviti video materijal). Funkcionalnost svih ovih sajtova u cilju specijalnog rata (dezinformisanja) prvi put je primenjena u ovakvom obimu i predstavljala je istorijsku probu. Evidentno je stoga čemu i kome ovaj globalni sistem za protok informacija (i dezinformacija) najviše i služi. Nesporno globalistima.
U arsenal modernog oružija za specijalne operacija spadaju i mobilni telefoni koji se veoma lako prisluškuju čak i kada su isključeni.
Dok žičani telefoni zahtevaju instalaciju posebnih prislušmih uređaja, prisluškivanje mobilnih telefona se lako vrši preko satelita iz sistema Ešelon. Vlasnici ovih globalnih sistema tako veoma lako, na osnovu podataka koje na ovaj način dobijaju, imaju pregled potencijalne korisne društvene mreže u kojoj se nalaze profesionalni agenti i korisni idioti u formi upotrebljivih “otporaša”. U Srbiji je nakon promena 2000. bežična operativna mreža skoro u potpunosti data strancima. Baš kao i elektronski mediji.
Puštanje velikog broja perfidno smišljenih SMS poruka u Iranu imalo je za cilj totalno dezinformisanje javnosti i stvaranje opasne podele i tenzija. Cilj je bio da se narod na obe političke strane razbesni i uvede u sukob.
Tako su orkestrirane demonstracije sa pristalicama na jednoj strani, koje su davele podršku dosadašnjem predsedniku Ahmadinedžadu i verskom lideru Ali Hamneiju, a sa druge opozicionom kandidatu Mir Husein Mosaviju i ranijem predsedniku Irana (od 1989 do 1997) ajatolahu Akbar Hašemi Rafsandžaniju, za koga je Ahmadinedžad javno rekao da je pokrao milijarde dolara iz državne kase i da je marioneta Zapada.
Prve su podržavali nacionalisti uglavnom radnici i seljaci (oni koji stvarno privređuju), dok su drugi okupili građansku sitnu buržoaziju, studente i djake “zapadno”i“prodemokratski” orijentisane (izdžavano građanstvo)..
Psihološki rat je zamišljen tako što se pobeda Ahmedinedžada nikada nije dovodila u pitanje ni u zapadnim medijima ni u krugovima opozicije što je trebalo da pokaže da je režim totalitaran, a ne demokratski i da su stvarne promene, zapravo, nemoguće.
Tri dana pre izbora opozicioni kandidat Musavi i njegove pristalice su smatrale pobedu Ahmadinedžada sasvim izvesnom i ubedljivom i pokušavale to da objasne "nebalansiranom predsedničkom kampanjom".
Bivši predsednik Rafsandžani je čak detaljno objasnio svoje žaljenje zbog toga u otvorenom pismu.
Američke glasačke institucije u Iranu su predviđale vođstvo za Ahmadinedžada nad Musavijem za čitavih 20 posto. Pored Musavija nije uopšte izgledala mogućom, čak i u slučaju tesnog rezultata gde bi se mogle desiti prevare.
[You must be registered and logged in to see this link.]